среда, 25. новембар 2009.

Ova pricha..nastala je po uzoru na neku drugu prichu…po nekom tudjem iskustvu…
Bio si stariji od mene…stariji chetri godine…ja znam da to nije velika razlika...ali,nasha prepreka su ipak bile te godine...
Volela sam te...plakala sam zbog tebe...pratila sam te u stopu,a u onim retkim trenutcima kada bi proshao pored mene,nisam smela da te pogledam...jer,bila sam dete...bila sam klinka...josh uvek neiskusna klinka,koja je bila u stanju tebi da da prvi poljubac,da te prvog uhvati za ruku,ali,dalje,na sledeci korak nije pomishljala,to mi je bilo nezamislivo,jer...bila sam dete...a ti vec dechko...veliki dechko...
Budila sam se sa tvojim imenom na usnama,zaspala bih sa tvojim likom pred ochima...a ti si bio stariji od mene...
Jedva sam chekala veche,i 19:00h,znajuci da ti tada izlazish,pa bih se pre izlaska nasminkala,i sredila,da bi ti obratio pazhnju na mene,i kada bih te videla,pochela bih,kao neki ludak da skakucem po ulici,i dalje se nadajuci da ne mislish da sam dete,ali,to je bila samo nada,jer sam bila dete...nishta vishe sem deteta....
Znam...onaj dan kada si odlazio,daleko od svog grada,dala sam ti mog medu,i na njemu napisala svoje suze,na njemu nacrtala svoj bol,shto te necu videti mesec dana koji su se meni chinili kao godina....
Dok si ti bio tamo,saznala sam da je taj isti meda bio bachen na pod...prestala sam da te volim...bar dok se nisi vratio,nisam htela da chujem za tebe...ali,dani su leteli,i ti si doshao kuci...opet si hodao svojim ulicama...a iza tebe ja...kao neki mali,andjeo chuvar,samo tvoj chuvar,koji nije bio u stanju da te chuva od gomile devojaka,alii te je najvishe voleo,i pratio da se ne bi neshto dogodilo...
Dan...pa dva..nedelja...meseci su leteli...
Sada si samo uspomena na najstarijeg dechka koga sam volela,i kad pomislim na tebe na samo napravim neku chudnu grimasu,i pochnem da se smejem,jer,ne zasluzhujesh ti,najiskreniju ljubav poput moje...
Znam...jednom cesh mi prici,i trazhicesh me,raspitivacesh se o meni...docice to vreme...a ja cu biti na nekom drugom kraju,i ti cesh mene pratiti,i dacesh mi plishanog medu,recicesh mi da me volish...onda,onda kada ja vishe ne budem bila dete....samo dete...!





ova prica je obelezje jednog leta....jednog od najlepsih do sad...nadam se da ce se svideti svima koji je budu citali... :**

Нема коментара:

Постави коментар